Jedna slika uvijek će ostati urezana u mom umu, podsjećajući me da se ne smijem prepustiti negativnim
mislima, bez obzira na težinu situacije.
Kada smo saznali dijagnozu naše kćerke, srce mi se slomilo, a misli o gubitku nisu napuštale moj um.
Kako su dani prolazili, osjećala sam se kao da tonem u vrtlog negativnih emocija. Nisam mogla spavati, nisam mogla prestati plakati, niti prestati postavljati pitanje “Zašto baš ona?” Svaka misao bila je obavijena crnim oblacima budućnosti, predstavljajući sliku o patnji i gubitku.
Sjećam se dana kada sam sjedila u kuhinji, suze su mi trkle niz lice, bez ikakve nade ili osjećaja smirenosti. Pokušavala sam sakriti tugu od sina, jer nisam željela da ga opterećujem bolom koji sam osjećala, a on je došao do mene, tužan i pitao me ” mama zašto plačeš, pa Adri je sad dobro”, ja sam mu tada rekla da ode do seke u dnevni boravak i da ću odmah doći. I tada se dogodio taj trenutak koji će zauvijek ostati urezan u mom sjećanju.
Moje dvoje djece, moj svijet, sjedili su na kauču u dnevnom boravku, zagrljeni jedno uz drugo, smijući se glasno gledajući crtić na televiziji. U tom trenutku, dok sam ih promatrala, vidjela sam svoje dvoje vesele djece i shvatila koliko sam sretna što ih imam. Srce mi se ispunilo radošću, hej pa ja ih oboje imam, nitko i nikakva bolest mi taj trenutak ne mogu oduzeti. Odlučila sam da ću od svakoga dana napraviti najbolje što mogu, da ću im svaki dan pružiti najviše što mogu, i da neću razmišljati šta može biti, život je i tako nepredvidiv, nitko sa sigurnošću ne može znati koliko dugo živjeti. Od toga dana cijeli naš život krenuo je
u drugom smjeru. Bez obzira na sve izazove koje smo morali proći, moja djeca su bila tamo, donoseći svjetlost u najtamnije trenutke.
Taj prelomni trenutak probudio je u meni snagu i odlučnost da se ne prepustim negativnim mislima. Shvatila sam da unatoč izazovima s kojima smo se suočavali, život nosi i ljepotu i radost. Odlučila sam da svaki dan provedem dajući mojim voljenima najbolje od sebe, bez obzira na neizvjesnost koja je lebdjela nad našim životima.
Kada smo dobili poziv za terapiju u Hamburgu, osjetila sam olakšanje i nadu. To je bio još jedan korak prema usporavanju tijeka bolesti naše kćerke, još jedan dokaz da i u najtežim situacijama postoji nada za bolje sutra. Od tog trenutka, prihvatili smo izazove s pozitivnim stavom, izvlačeći snagu i radost iz svake situacije.
Osmijeh i sreća moje djece postali su mi najveći pokazatelj da smo na pravom putu. Naučila sam da i u najmračnijim trenucima života postoji svjetlost, samo je potrebno naučiti kako je pronaći. Iako je put bio težak, svaki korak prema naprijed bio je vrijedan jer smo zajedno, kao obitelj, odlučili da se nećemo predati negativnim mislima. Umjesto toga, naučili smo kako da pronađemo radost i sreću u svakom trenutku.
Svjesna sam da se svi mi suočavamo s izazovima u životu, bilo da su to zdravstveni problemi, gubitak
voljene osobe ili druge teške situacije. Ono što sam naučila iz svojeg iskustva je da ista situacija može imati dvije perspektive – možemo se prepustiti negativnim mislima i dozvoliti im da nas obuzmu ili možemo odabrati da pronađemo svjetlost u najtamnijim trenucima.
Želim da znate da uvijek imate izbor. Možete odabrati da se suočite sa situacijom s pozitivnim stavom, tražeći razloge za sreću i radost, ili se možete prepustiti očaju i tuzi. Moja poruka vama je da nikada ne zaboravite snagu koju imate unutar sebe da preokrenete perspektivu i pronađete svjetlost čak i u najtežim trenucima.
Neka moje iskustvo bude podsjetnik da svako od nas ima moć da odluči kako će reagirati na izazove koje nam život postavlja. Neka vas to podsjeti da je važno razumjeti da ista situacija može imati dvije perspektive i da sami odlučujemo koju ćemo izabrati. Neka nas to inspirira da odaberemo svjetlost i nadu, jer u konačnici, to je ono što nas vodi prema sreći i ispunjenom životu.
Tina Bakic