Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete. U želji da ga zaštite od bola ili neugodnosti, mnogi roditelji nesvjesno ohrabruju djecu da potiskuju svoje emocije. Rečenice poput “Nemoj plakati, nije to ništa strašno” ili “Smiri se, ne budi toliko osjetljiv” često se izgovaraju s najboljom namjerom. No, jeste li se ikada zapitali šta se događa kada dijete konstantno potiskuje svoje osjećaje?

Kako potiskivanje emocija utiče na razvoj djeteta
Djeca su prirodno emotivna bića. Njihove emocije su sirove, iskrene i često intenzivne. Kada im se ne dozvoljava da te emocije ispolje, one se ne nestaju – one se skladište duboko u njihovoj podsvijesti. Kao rezultat toga, umjesto da nauče kako zdravo procesuirati osjećaje, djeca postaju nesvjesni nosioci emocionalnog tereta koji se s vremenom može manifestirati na destruktivan način.
U tinejdžerskoj ili odrasloj dobi, te potisnute emocije mogu eruptirati u obliku nekontroliranih ispada bijesa, agresije ili autodestruktivnog ponašanja. Ove reakcije često dolaze iznenada i bez očiglednog razloga, što otežava prepoznavanje i liječenje pravog uzroka. Mnogi se pitaju zašto su njihova inače mirna i staložena djeca odjednom postala “problematična”. No, korijen problema može ležati u godinama potiskivanja osjećaja koji su bili zanemareni.
Kako podržati dijete u iskazivanju emocija

Kao roditelji, imamo odgovornost da našoj djeci omogućimo prostor gdje mogu slobodno izraziti svoje emocije, bez straha od osude ili ismijavanja. Pitajte svoju djecu kako se osjećaju. Pokažite interesovanje za njihove osjećaje, čak i kada vam se čine “pretjeranima” ili “beznačajnima”. Važno je da djeca osjete da imaju pravo na svoje emocije, ma kakve one bile.
Jedan od najvažnijih zadataka roditelja je ostati smiren i strpljiv kada dijete prolazi kroz emocionalnu buru. Dopustite im da vrište, plaču, da griješe. Važno je da znaju da je u redu osjećati i izražavati svoje emocije. Na taj način, djeca će s vremenom naučiti kako kontrolirati te emocije, umjesto da ih potiskuju.
Ako osjetite da vam je teško nositi se s djetetovim emocijama, ili primijetite da se suočavate s vlastitim unutrašnjim sukobima, možda je vrijeme da se obratite stručnjaku. Razgovor s psihologom ili coachom može vam pomoći da prepoznate uzroke vlastitih reakcija i naučite zdravije načine nošenja s njima.

Moje iskustvo: kada potisnute emocije izbiju na površinu
Podijelit ću s vama svoje iskustvo, koje može pomoći da sve ovo postane jasnije. Kada sam postala majka, suočila sam se s neočekivano snažnim emocionalnim reakcijama kada bi moja djeca plakala. Iako sam inače mirnog karaktera,s u tim trenucima bih osjećala nekontrolirani bijes, popraćen fizičkim simptomima poput preznojavanja i osjećaja bespomoćnosti. Željela sam lupati, razbijati, pa čak i povrijediti sebe – reakcije koje su me šokirale i plašile.
Nakon mnogo godina, tokom mog učenja i rada na sebi, otkrila sam uzrok tih reakcija. Kao dijete, bila sam vrlo osjetljiva i plačljiva, što nije bilo prihvaćeno ni od strane roditelja, ni okoline. Ismijavanje i kritike natjerale su me da potisnem svoje suze i osjećaje, vjerujući da je nešto pogrešno u meni koja “plače bez razloga”. Umjesto da se suočim s tim osjećajima, ja sam ih godinama potiskivala, sve dok nisu izbili na površinu kada sam se suočila s emocionalnim izrazom plakanja svoje djece.
Sad kad znam zašto sam tako regairala na dječji plač, lakše se nosim sa takvim situacijama.

Zaključak: važnost iskrenog emotivnog izražavanja
Ako ste roditelj, sjetite se koliko je važno da djeca imaju prostor da izraze svoje osjećaje. Vaša smirenost i strpljenje mogu biti ključ za njihovu emocionalnu stabilnost u budućnosti. Ako primijetite da vas nešto u njihovom ponašanju previše uznemirava, možda je to signal da i sami imate potisnute emocije iz djetinjstva koje trebate obraditi. Pružite podršku svojoj djeci – budite im oslonac, a ne kritika. Na taj način, pomoći ćete im da postanu emocionalno zdrave odrasle osobe koje znaju kako se nositi s osjećajima, umjesto da ih potiskuju.
Tina Bakic